PRIHVATANJE

DOBRO JE

Strah je pokretac ljudske vrste u nekim slucajevima, u drugima je pak blokator. Osim njega, jos jedna energija koja ima slican uticaj na coveka, jeste pohlepa. Pohlepa predstavlja zelju osobe da stalno uvecava svoju imovinu, bez obzira na to koliko je vec ima. Ona je nuzno zlo Egolenda, koja ga predstavlja na jedan veoma ruzan nacin.

Pohlepa kao pokretac ponekad ima pozitivnu ulogu, ma kako to neverovatno zvucalo. Njena dobra strana su novi i napredniji pronalasci i proizvodi, koji na fizickom nivou olaksavaju zivot ljudi. Losa strana su isti ti novi i napredniji proizvodi, koji svojom zaradom samo povecavaju pohlepu za jos novijim i naprednijim pronalscima i proizvodima, i jos vecom zaradom.

Pa ipak i pohlepa je prolazno stanje. Imati vise, vise od onih sa kojima se takmicite za moc, ponekad ume i da dosadi. Jednoga jutra cete se probuditi nervozni, mrzovoljni, sa nekom hronicnom bolescu koja je upravo tog trenutka odlucila da vas podseti na svoje prisustvo i umorni od svega, recicete - "Dosta"!
Dosta takmicenju, dosta gomilanju potrebnog i nepotrebnog, dosta udvaranju i sarmiranju sveta, dosta...ma, dosta svemu onome sto niste vi, vec nametnuti vam obrazac drustva. Dosta vam je vise i glume i Glumca, vaseg i tudjih.

I k'o za divno cudo, odbacivsi teret drustva sto ste ga teglili citavog zivota, vec se osecate mnogo bolje, zato jer se ponovo osecate svojim.
Po prvi put primecujete decu sto se po kraju igraju zmurke, vidite mame sa cegerima, tinejdzere na rolerima, penzionere na klupama ispred zgrade i pitate se zacudjeno gde je u tom poretku stvari vase vlastito mesto?
Ko ste vi u stvari?
Ako bi preko noci neko srusio piramidu moci sveta, sta bi se tada desilo sa vama? Kakav bi oblik imao vas zivot tada? Da li bi vam neko prisao, uhvatio vas za ruku, prihvatio u zagrljaj?
Ko ste vi, kada ste niko i nista?

Tek kada prestanete da budete vazni i mocni, tek kada vas svi zaborave i odbace, tek tada ste ponovo svoji. Ponovo se - po drugi put u istom zivotu radjate, i iznova prozivljavate bezazlenost decije duse.Mozete pricati sta hocete, ponasati se kako hocete i niko vam nista nece reci, jer nikome vise i niste vazni. Imaju oni i previse svojih planova, ciljeva, ideja, ortaka i sema, da bi se bavili vama. Vas ostavljaju toku vremena, da vas lagano ali postojano nagriza, uvuce u vrtlog, i izbaci na nekom drugom kraju ove planete, u neko drugo vreme, u neku drugu porodicu, naciju, religiju.

A kao vas odgovor na to, sve ono sto treba da uradite, jeste da prigrlite to stanje kao nesto sto je dobro. Sve dok ste niko i nista - zbunjeni putnik na peronima zivota bez vozne karte, dobro je.

Cudna izjava, zar ne?
U vasem prethodnom-sadasnjem zivotu, cak bi se i naljutili zbog nje. Ali od tada, vekovi su prosli pored vas, te sada tu cudnu izjavu cak smatrate velikom mudroscu. Dobro je.

Jedna magicna rec, koja ne menja nista u svetu, al' menja sve u vama. Dobro je.
Dobro je sve ono sto se pojavi, dodje i uplovi u vas zivot. Dobro je i kada vas boli, kada ste tuzni, nesrecni, sami.Dobro je i kada stvari idu u losem pravcu. Dobro je, jer ste napokon prestali da se rvate sa zivotom, da mu na njegove prljave zahvate, uzvracate jos prljavijim trikovima. Dobro je, jer ste shvatili da zivot i vi niste suparnici koji se bore za sve ili nista. Dobro je, jer vam je postalo jasno da sve sto postoji i traje, postoji dotle, dok ne shvatite da njegovo trajanje zavisi samo od vas. Od toga koliko vam je stalo.

Kada shvatite da je sve dobro, cak i ono sto drugima izgleda lose, onda je dobro sto ste prestali da dozivljavate stvari kao dobre ili lose, jer ih sada, samo dozivljavate.