LJUBAV I MOC

Vecna  dilema,  cak  iako  je  nismo  u  potpunosti  ni svesni. Nesto sto izvire u nama, tera nas i primorava  da  neumorno pronalazimo nove nacine na koje cemo iznova i iznova, jedni drugima  nanositi bol. 
Ko  je taj  sto  uzrokuje nastali sukob?

Moc!

Zasto ona?
Moc  je  sila  cija unutrasnja struktura izvire na drugim postavkama. Ona je neka vrsta psiho-magije i psiho-kulture koja primorava osobu, koja je poseduje, da je neprestalno "oplodjuje". Ova oplodnja, sastoji se u
neprekidnom obnavljanju  i uvecanju svoje zivotne sile, pri cemu ste na neki nacin vi potpuno sporedni.
Moc je samodovoljna.

Ta samodovoljnost predstavlja osnovnu  zilu kucavicu,  koja  je cini neverovatno otpornom i ta otpornost, ogleda se u stalnoj i neprekidnoj potrazi za novom zivotnom silom. Ta sila, toliko trazena i neophodna, cini da osoba koja je poseduje, bude i da se oseca drugacijom, od onih koji je ne poseduju.
Moc cini da sve drugo izbledi
u njenom prisustvu.
Ona je ponekad ubrzivac, ali je cesce usporivac i takva kakva jeste, prihvacena ili odbijena, ona dela u svetu pojava i stvari.

Moc je smrt.  Smrt ljubavi, zivota, radosti, srece, osmeha, ljubavi... oh, ljubav smo vec  pomenuli, ali opet, nije na odmet da to uradimo jos jednom, jer ona to zasluzuje. Ona je zivotodavna, regenirisuca i opstepodrzavajauca sila Univerzuma. Iz nje poticemo, u njoj zivimo i njoj se vracamo. A izmedju dolaska i povratka u nasem bicu nazalost uglavnom postoji praznina - nedostatak ljubavi. Toliko prisutna, za nas, ljudska bica, ona je na kraju liste vrednosti. Sve, ali bas sve, ma  koliko  da je  glupo  i   trivijalno, ima prednost nad njom.
Zasto?

Stoga sto ljubav predstavlja najnesigurniju i najprevrtljiviju energiju u Univerzumu.
Barem je to glediste vaseg Ega.
Za njega, ona je stalan izvor nesigurnosti, bola, slabosti, ne-moci. Ona je glavni diverzant, koji minira sve njegove pokusaje da od zivota ucini nesto. Da
stekne. Da osvoji. Da dostigne slavu i uspeh. Da ostavi neki trag u univerzumu. Da osvoji i uveca Moc. Da nadzivi svoj nestanak i smrt.

S Ljubavlju, to je nemoguce. Ona zivot i sve ono sto se dogadja oko nje  i sa njom, dozivljava kao neku vrstu nepotrebnog, ali stalno prisutnog komesanja emocija. To komesanje cesto puta uzrokuje pojavu bola, uslovljenju reakcijama  ljudi.

A ona?
Da li mozda neki njen uticaj, moze pomoci osobi koja je izlozena negativnom iskustvu?

Moze, ako ste svesni da moze.
Ljubav vam stalno, iznova, uporno i neprekidno od vaseg rodjenja, pa do trenutka vaseg povratka u duhovni svet, salje talase Ljubavi. Zbog svoje unutrasnje prirode, oni nisu agresivni, nametljivi i grubi. Da bi ih osetili, morate ukloniti i ocistiti sve
naslage trauma, bola, mentalnih blokada i verovanja, jer svi oni je sprecavaju da se ostvari u vama. Kada ste prazni - prazni od misli, emocija i osecaja fizickog tela, kada ste samo Cista Svest, tada ona hrli i ispunjava citavo vase bice.
I taj spoj Ciste Svesti i Ljubavi, trenutak koji
traje zauvek, spaja vas i siri do beskrajnih granica Univerzuma. Iako i dalje zadrzavate svest o sebi kao jedinstvenom i samosvesnom bicu, sada osecate da pripadate, da ispunjavate i da jeste citav Univerzum i da se susret koji je bio neizbezan, najzad odigrao.